Rad analizira razvoj kaznenog postupka u rimskom carskom razdoblju, s posebnim osvrtom na odnos i postepen prelaz između akuzatorskog modela (accusatio) i izvanrednog carskog postupka (cognitio extra ordinem). Polazeći od institucionalnih i procesnih promjena koje su nastupile slabljenjem republikanskih sudskih tijela i jačanjem carske vlasti, autori razmatraju transformaciju nosilaca kaznene sudske vlasti, načine pokretanja postupka, ulogu sudije, javnost i tajnost suđenja, dokazni postupak, kao i pojavu instituta žalbe (appellatio) i utočišta (asylum). Posebna pažnja posvećena je pitanju dokazivanja i kritičkom razmatranju raširenog doktrinarnog mita o postojanju formalnog i obavezujućeg sistema dokaznih pravila u rimskom pravu. U zaključku se ukazuje na značaj rimskog carskog kaznenog postupka za razvoj kontinentalnog procesnog sistema, uz isticanje njegovog ambivalentnog naslijeđa između jačanja državne represije i začetaka pojedinih procesnih garancija.
Key words: rimsko kazneno pravo, accusatio, cognitio extra ordinem, dokazni postupak, appellatio.
