La typologie des modalité de l’intégration différenciée dans l’Union européenne

Autori članka: 
Jelena Ćeranić Perišić
Godina izdavanja članka: 
2021
Broj u godini: 
1
Apstrak članka: 

La typologie des modalité de l’intégration différenciée dans l’Union européenne

Abstract: Malgré le fait que la construction communautaire est fondée sur le principe d’unité d’application de droit communautaire, dès le début de processus de l’intégration européenne le principe de diff érentiation a été appliqué. L’idée principale était de préparer le terrain pour pouvoir poursuivre les objectifs communs. Déjà, lors des premiers élargissements de la Communauté européenne, les périodes de transition de certains États ont été prévues. La prise de conscience de l’impossibilité pour l’ensemble des États d’avancer de la même vitesse a conduit à la constitutionalisation du concept de différentiation/ fl exibilité. L’intégration diff érenciée a été institutionnalisée par le traité d’Amsterdam (1997) sous la forme du mécanisme de coopération renforcée. Les modalités d’intégration différenciée sont assez nombreuses et diversifiées. On
peut les trouver dans des matières diff érentes. Presque tous les domaines d’actions de l’Union sont potentiellement ou effectivement concernées par la diff érenciation. L’hétérogénéité de l’intégration diff érenciée se manifeste aussi à travers la multitude d’expressions désignant cetie notion. Une gamme des notions diverses est développée. Ainsi, cet article présente un essai de faire une typologie des modalités de l’intégration diff érenciée. La difficulté ne consiste pas dans la découverte d’un classement de la flexibilité, mais plutôt dans le choix de typologies décisives. Une classification est la plus courante en doctrine. On peut donc la qualifi er de classique et elle est examinée dans la première partie de cet article. Étant donné que cetie classifi cation s’avère plutôt politique que juridique et qu’elle ne refl ète pas suffi samment le droit positif, les nouvelles typologies sont analysées dans la deuxième partie.

Mots clés: l’intégration différenciée, l’Union européenne, les coopérations renforcées, le principe de flexibilité, la typologie.

 

Rezime: Uprkos činjenici da Evropska unija počiva na principu jedinstvene primene komunitarnog prava, od početka procesa evropskih integracija prisutan je i princip diferenciranosti/ fleksibilnosti. Diferencirana integracija podrazumeva mogućnost da se države članice nalaze u različitom položaju u pogledu obima prava i obaveza u okviru određenih politika EZ/ EU. Osnovna ideja primene ovog principa bila je da se države članice pripreme kako bi mogle da slede zajedničke ciljeve. Shodno tome, već prilikom prvog proširenja tadašnjih Evropskih zajednica, bili su predviđani periodi tranzicije. Sa povećanjem broja država članica EZ/ EU, što impliciralo i povećanje različitosti između njih, ispostavilo se da sve zemlje ne mogu ili ne žele da napreduju istom brzinom u okviru različitih komunitarnih politika. Upravo to je dovelo do kodifi kacije koncepta diferenciranosti . Diferenecirana integracija institucionalizovana je Ugovorom iz Amsterdama 1997. godine u formi mehanizma bliže saradnje. Modaliteti diferencirane intrgracije su brojni, raznoliki i postoje u različitim oblastima. Heterogenost diferencirane integracije može se posmatrati i kroz prizmu terminologije koja se koristi kako bi se osvetlili različiti modaliteti ovog fenomena. Razvijena je čitava lepeza termina, među kojima su: Evropa u više brzina, Evropa promenljive geometrije, Evropa po želji, tvrdo jezgro, centar gravitacije, koncentrični krugovi itd. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se uspostaviti pologija modaliteta diferencirane integracije. Kako postoji veliki broj klasifi kacija, pojavila se teškoća u vezi sa opredeljenjem za jednu koja bi bila opšteprihvaćena. Tipologija koja se najčešće pominje u doktrini, zbog čega se i naziva klasičnom, biće predstavljena u prvom delu rada. Budući da je ona više političke prirode i da ne reflektuje, u dovoljnoj meri, pozitivno pravo, u drugom delu rada analizirana je nekolicina novijih tipologija.

Ključne reči: diferencirana integracija, Evropska unija, bliža saradnja, princip fleksibilnosti, tipologija.