Le Conseil Européen – Une Seconde Source De La Légimité Étatique Dans L’union Européenne Evropski savet – drugi izvor državnog legitimiteta u Evropskoj Uniji

Autori članka: 
Prof. dr Jelena Ćeranić Perišić
Godina izdavanja članka: 
2025
Broj u godini: 
1
Apstrak članka: 

Le Conseil Européen – Une Seconde Source De La Légimité Étatique Dans L’union Européenne Evropski savet – drugi izvor državnog legitimiteta u Evropskoj Uniji

Abstract:Le Conseil européen, bien qu’existant de manière in- formelle depuis 1974, a été institutionnalisé par le Traité de Lisbonne de 2007. Le Conseil européen est composé des chefs d’État et de gouvernement des États membres de l’Union euro- péenne. Alors même qu’il ne dispose toujours pas de pouvoirs législatifs, son rôle est très significatif dans la mesure où il dé- termine les orientations et les priorités politiques générales. Examiné à travers le prisme de la double légitimité sur laquelle repose l’Union européenne – celle qui émane des peuples et celle qui émane des États – cet article analyse le Conseil euro- péen en tant que seconde source de légitimité étatique au sein de l’Union provenant des États membres de l’UE. Désormais, la légitimité étatique est incarnée dans les deux institutions – le Conseil européen et le Conseil des ministres. D’abord l’article examine la nature duale de l’UE. Ensuite, l’institutionnalisation du Conseil européen est analysée, avec une attention particu- lière portée à son rôle au sein de la structure institutionnelle de l’Union. Enfin, la fonction du président du Conseil européen est étudiée. Une attention spéciale est accordée aux limites de la présidence tournante du Conseil européen, ce qui a conduit à l’instauration de la fonction de président permanent du Conseil européen, élu pour un mandat de deux ans et demi.

Key words: Conseil européen, Union européenne, légitimité étatique, président du Conseil européen, traité de Lisbonne.

 

Rezime:Iako neformalno postoji od 1974. godine, Evropski savet institucionalizovan je Ugovorom iz Lisabona 2007. godine. Evropski savet čine šefovi država ili vlada država članica Evropske unije. Uprkos tome što nema zakonodavna ovlašćenja, njegova uloga je veoma značajna u pogledu odre- đivanja opšteg pravca politike EU i njenih prioriteta. Posmatrano kroz prizmu dvostrukog legitimi- teta, na kome počiva Evropska unija – onog koji potiče od naroda i onog koji potiče od država – ovaj rad analizira Evropski savet kao drugi izvor legitimiteta koji potiče od država članica EU. Nakon stu- panja na snagu Ugovora iz Lisabona državni legitimitet oličen je u dve institucije – Savetu ministara i Evropskom savetu. U radu je najpre razmotrena dvostruka, dualna priroda EU. Zatim je analizirana institucionalizacija Evropskog saveta, sa posebnim osvrtom na njegovu ulogu u institucionalnoj strukturi Unije. Naposletku je ispitina funkcija predsednika Evropskog saveta koja je takođe prvi put kao stalna predviđena Ugovorom iz Lisabona. Posebna pažnja posvećena je ograničenjima neka- dašnjeg rotirajućeg predsedavanja Evropskim savetom, što je i dovelo do uvođenja funkcije stalnog predsedavajućeg Evropskog saveta, koji se bira na period od dve i po godine.

Ključne riječi:Evropski savet, Evropska unija, državni legitimitet, predsednik Evropskog saveta, Ugovor iz Lisabona.