Odredba o budućoj saradnji optuženog i javnog tužioca u sporazumu o priznanju krivice - co operation agreement

Autori članka: 
Prof. dr Radenko Janković
Godina izdavanja članka: 
2025
Broj u godini: 
1
Apstrak članka: 

Odredba o budućoj saradnji optuženog i javnog tužioca u sporazumu o priznanju krivice - co operation agreement

Abstract:In 2003, the criminal procedure legislation in Bosnia and Herzegovina accepted the plea agreement as a modern institute. One of the arguments used to justify it is that it can enable to obtain important information from the accused about other perpetrators and criminal acts, especially in the case of so-called organized crime. Although it is often applied, there are still a number of controversial issues, both theoretical and practical. One of them is the subject of the plea agreement. The criminal procedure laws in BiH, unlike most others that do so more or less completely, do not prescribe what it must, what it can, and what it must not regulate. Alt- hough they do not mention this, practice has accepted the possibility that the plea agreement contains a provision regulating future cooperation between the accused and the public prose- cutor. The fact that this issue is not regulated in practice creates many problems because there is a lack of procedural mechanisms that protect the parties when achieving this sensitive coope- ration. The paper presents the conclusions reached by researching 1,076 agreements concluded in the District Public Prosecutor’s Office in Banja Luka from 2011 to 2019. Consideration of this issue should contribute to a better understanding of this institute, its more correct application, but also to indicate new legal solutions more appropriate to practical needs and theoretical settings, which will allow its good sides to come to the fore even more.

Key words: concluding an agreement, admission of guilt, object of the agreement, optional ele- ments of the agreement, cooperation between the accused and the public prosecutor.

 

Rezime:Krivičnoprocesna zakonodavstva u Bosni i Hercegovi- ni 2003 godine prihvatila su sporazum o priznanju krivice kao moderan institut. Jedan od argumenata kojim se opravdava je onaj po kome može omogućiti da se od optuženog dobiju važne informacije o drugim učiniocima i krivičnim djelima, posebno kod tzv. organizovanog kriminala. Iako se često primjenjuje još uvijek kod njega postoji niz spornih, kako teorijskih, tako i praktičnih pitanja. Jedno od njih je i predmet sporazuma o priznanju krivice. Krivičnoprocesni zakoni u BiH, za razliku od većine ostalih koja to čine više ili manje potpuno, ne propisuju šta on mora, šta može, a šta ne smije da reguliše. Iako to oni i ne spominju praksa je prihvatila mogućnost da sporazum o prizna- nju krivice sadrži odredbu kojom se reguliše buduća saradnja optuženog i javnog tužioca. Činjenica da je ovo pitanje neregu- lisano u praksi stvara mnogo problema jer nedostaju procesni mehanizmi koji štite stranke prilikom ostvarivanja te osjetljive saradnje. U radu se iznose zaključci do kojih se došlo istraživa- njem 1.076 sporazuma zaključenih u Okružnom javnom tužilaš- tvu u Banjoj Luci od 2011. do 2019. godine. Razmatranje ove problematike treba da doprinese boljem razumjevanju ovog instituta, njegovoj pravilnijoj primjeni, ali i da ukaže na nova zakonska rješenja primjerenija praktičnim potrebama i teoret- skim postavkama, koja će omogućiti da njegove dobre strane još više dođu do izražaja.

Ključne riječi:zaključivanje sporazuma, priznanje krivice, pred- met sporazuma, fakultativni elementi sporazuma, saradnja op- tuženog i javnog tužioca.